Zlatko Panković, vukovarski branitelj i nekadašnji zatočenik srpskih logora, javno je zatražio od hrvatskih glazbenika da ne nastupaju u dvorani SPENS u Novom Sadu – mjestu na kojem su, tvrdi, mnogi hrvatski zarobljenici doživjeli torturu.
• Cetinski odustao, Jozinović nastupio
Panković je poziv uputio Tonyju Cetinskom i Jakovu Jozinoviću, naglašavajući pijetet prema žrtvama. Cetinski je koncert otkazao, dok je Jozinović 14. ožujka ipak nastupio, ignorirajući, kako Panković kaže, apele branitelja.
• Ratna propaganda i posljedice
Na svojem Facebook profilu Panković je podsjetio na lažnu vijest koju su 20. i 21. studenoga 1991. objavili TV Beograd i list Borba. Prema toj objavi, hrvatski su vojnici navodno u Borovu nasilno usmrtili 41 dijete. Panković tvrdi da je upravo zbog te propagande u logoru SPENS prošao stravična mučenja.
„Zbog ove lažne objave srpskih medija mene su dva dana mučili strujom, premlaćivali, tukli i ubrizgavali mi nepoznatu tekućinu u venu kako bih priznao da sam zaklao 41 bebu, a onda su mi zbog toga i sudili u Beogradu”, napisao je.
Prema njegovim riječima, mučenje nije bilo izoliran slučaj: „Mnoge su suborce također mučili i tražili da potpišu priznanje, a mnogi su zbog te vijesti i ubijeni.” Panković vjeruje da je ista dezinformacija dodatno raspirila mržnju i dovela do likvidacije ranjenika na Ovčari.
• „Vojnici su plakali” – citat iz Borbe
U objavljenom presliku članka iz Borbe stoji tvrdnja fotoreportera Gorana Mikića kako su mu „pripadnici armije rekli da su članovi hrvatske nacionalne garde sijekli grkljane deci između pet i sedam godina”. Navodi se i da su vojnici navodno zaplakali kad su djeca pronađena.
Panković članku pridodaje vlastitu poruku: „Koliko su Srbi imali mržnje prema nama.” Smatra da priču valja ponovno iznijeti u javnost kako bi se podsjetilo na razornu snagu ratne propagande i na patnje logoraša.
• Podsjetnik na SPENS
Sportsko-poslovni centar SPENS za vrijeme rata korišten je kao privremeni logor za zarobljene Hrvate, što srpske vlasti nikada službeno nisu priznale. Za Pankovića i preživjele, svaka priredba u toj dvorani bez jasnog odavanja počasti žrtvama predstavlja, kažu, ponižavanje sjećanja na prošle strahote.