Neočekivene pojave dabrova u engleskim pokrajinama Norfolk i Berkshire nisu izolirani incident, već dio dvadesetpetogodišnjeg vala samoinicijativnih puštanja životinja u divljinu diljem Europe. Fenomen, koji se među biologima opisuje kao „beaver bombing”, pokrenuli su građani frustrirani, kako tvrde, skupom i sporom administracijom pri službenim programima reintrodukcije.
• Jedan izvor populacije – Genetske analize pokazuju da se većina nedavno otkrivenih europskih dabrova može povezati s bavarskim sojem, što sugerira da iste osobe ili skupine opskrbljuju životinje za tajna puštanja.
• Širi popis vrsta – Isti pristup koristi se i za vraćanje kuna zlatica, divljih mačaka, tvorova, pa čak i pojedinih vrsta vodozemaca i leptira. Svi su oni u Ujedinjenom Kraljevstvu zabilježeni izvan službenih projekata.
• Različita pravila – Dok je za bilo kakvo puštanje u Škotskoj nužna dozvola, u ostalim britanskim državama licenciranje se zahtijeva samo za nekolicinu vrsta, među kojima su dabrovi. Na kontinentu pak propisi variraju od zemlje do zemlje, što stvara „praznine” koje ilegalni entuzijasti rado koriste.
• Rizik od bolesti i narušavanja ekosustava – Konzervatori upozoravaju da nekontrolirana naseljavanja mogu unijeti patogene u osjetljive populacije te promijeniti dinamiku staništa. U nekim slučajevima, primjerice kod dabrova u južnoj Španjolskoj, još se raspravlja jesu li te životinje ikada prirodno nastanjivale to područje.
Stručnjaci naglašavaju da se pitanje nelegalnih reintrodukcija mora uključiti u širu raspravu o tome koje vrste „pripadaju” pojedinom krajoliku i tko bi o tome trebao odlučivati. Dok jedni ističu hitnost obnavljanja izgubljene bioraznolikosti, drugi podsjećaju da brzina ne smije nadmašiti znanstvenu provjeru i procjenu rizika.