Ona je vlasnica olimpijskog zlata, dvostruka svjetska prvakinja i sinonim nepokolebljivosti na tatamiju, ali izvan sportske arene Barbara Đinović (djevojački Matić) živi neusporedivo tišim ritmom. Splitska judašica u razgovorima nerado istupa iz sportske sjene, no kada to učini, otkriva svakodnevicu satkanu od malih rituala i obiteljske topline.
Barbara i dalje ustaje ranije od većine – navika usađena godinama režima vrhunskog sporta teško se gubi. Treninge je, barem privremeno, zamijenila jutarnjim hodanjem po stazama Marjana, brda koje Splićani doživljavaju kao produžetak vlastitog dvorišta. Za nju je to mjesto oporavka: prirodan filter za misli nakon stalnog natjecateljskog adrenalina.
Najveće sportske pozornice zamijenile su sitnice: kava na Rivi, razgovor s roditeljima, večera kod kuće bez fotoaparata i buke. Otvoreno priznaje da joj upravo ta jednostavnost puni baterije.
„Najviše mi znači vrijeme s obitelji i prijateljima, manje mi je bitno kako ćemo ga provesti. Nekad je to putovanje, a nekad samo nekoliko dana doma bez rasporeda. Volim jednostavne stvari na koje ponekad zaboravimo koliko su bitne… Šetnja oko Marjana ili kava na Rivi su jedne od tih”, kazala je Đinović.
Sličan pogled na život dijeli i njezin suprug, srpski judaš Filip Đinović. Sport ih je spojio, ali oboje sada svjesno stavljaju naglasak na trenutke izvan dvorane, nastojeći očuvati ravnotežu koja im je, priznaju, često izmicala tijekom godina priprema i turnira.
Večeri u njihovu domu rijetko su glamurozne: umjesto svjetla reflektora biraju kućnu atmosferu uz jednostavan obrok i razgovor. Upravo ta svakodnevna, gotovo neupadljiva rutina daje snagu osobi koju javnost pamti po odlučnim bacanjima i impresivnoj kolekciji medalja.
Barbara Đinović tako pokazuje da se iza najvećih sportskih dostignuća nerijetko krije potreba za najobičnijim – mirom, bliskošću i prostorom u kojem se čovjek može vratiti samome sebi. I možda je baš u toj ravnoteži njezina najveća pobjeda.