Baranja se, između Dunava, Drave i granice s Mađarskom, već godinama ponosi gustom mrežom nogometnih klubova. No tek ovih dana postalo je jasno koliko je ta amaterska scena – doslovno – međunarodna.
Prema podacima Nogometnog središta Beli Manastir, u regiji koja broji tek 30-ak tisuća stanovnika registrirana su 32 kluba, a u čak 29 nastupaju nogometaši s inozemnim putovnicama. Ukupno ih je 48, većinom iz zemalja izvan Europske unije.
- Srbi predvode kolonu – 23 igrača raspoređena su u 11 baranjskih momčadi, od batinskog Napretka do Radničkog iz Meca.
- Brazilci svojim „sitnim vezom” razigravaju publiku u Dražu, Čemincu, Jagodnjaku (gdje igraju dvojica), Dardi i Vardarcu.
- Kolumbijci su nove zvijezde u Meci, Kopačevu i Jagodnjaku, a meksički napadač već uči baranjski dijalekt u dresu NK Ribara iz Kopačeva.
- Petorica Mađara, jedan Amerikanac, jedan Nijemac i jedan igrač iz Bosne i Hercegovine zaokružuju sliku „malog svijeta” na baranjskim travnjacima.
Predsjednik NS-a Beli Manastir Ivan Zadravec objašnjava da mnogi stranci u Baranju stižu preko posredničkih agencija: „U Brazilu je golema konkurencija, pa dečki priliku traže u Europi. Ovdje im je mirnije i sigurnije, zadovoljni su honorarima, a većina dobije i posao, što je uvjet za boravak dulji od tri mjeseca.”
Fenomen nije ograničen na niže rangove. Transfermarkt navodi da čak 122 stranca – oko 41 posto svih igrača – trenutačno igra u SuperSport HNL-u; 32 dolaze iz zemalja izvan EU, a najbrojniji su nogometaši iz Bosne i Hercegovine (17). Ipak, Baranja pokazuje da globalizacija nogometa odavno nije privilegij prvoligaša: na njezinim seoskim igralištima danas se govori petnaestak jezika, a svaki novi vikend donosi još jednu egzotičnu priču u lokalne svlačionice.