Iako je Baranja s više od 4 000 hektara ribolovnih površina najveće kontinentalno odredište za pecaroše u Hrvatskoj, zimska hladnoća trenutačno je „uspavala” i ljude i ribe. Led je nedavno prekrivao gotovo sve stajaće vode, pa su čuvari iz Zajednice športsko-ribolovnih udruga Baranja (ZŠRU Baranja) morali probijati površinu kako bi očuvali kisik u plićacima.
Dopredsjednik ZŠRU-a Pero Čalušić kaže da se zimski predah koristi za administrativne poslove i digitalnu prodaju ribolovnica, dostupnu tijekom cijele godine. U 23 baranjska društva lani je bilo oko 1 600 članova, među kojima 400-tinjak juniora i žena. U šest ribolovnih zajednica Osječko-baranjske županije broj ribiča doseže približno 5 000.
Poribljavanje počinje čim se voda zagrije. Prema Planu poribljavanja, na 15 zatvorenih voda ubacit će se između 4 000 i 5 000 kilograma šarana. Otvorene rijeke – Dunav i Drava – te mirniji rukavci unutar mreže Natura 2000 (Halaševo, Šiblj, Mrtvaja i dr.) ostaju izvan ovog ciklusa. „Unatoč prošlogodišnjoj suši, mrijest je dobro uspio, pa će ribe biti dovoljno i bez dodatnog unosa”, uvjeren je Čalušić.
Pitanje recipročnih dozvola među županijskim ovlaštenicima još je na ledu. „Reciprocitet se potpisuje na inicijativu Županijskog saveza. Prije dvije godine sporazum je postojao, lani nije, a ove godine uglavnom čekamo povoljne okolnosti”, pojašnjava Čalušić.
Zapušteni dotoci i neodržavana kanalska mreža i dalje stvaraju nanose mulja, a ranije se znalo dogoditi i onečišćenje otpadnim vodama s okolnih farmi. No većih problema s krivolovom nema: „Ne možemo se ‘pohvaliti’ velikim napadima ribokradica na vodama koje poribljavamo. Otvorene rijeke su druga priča jer su pristupačnije”, dodaje on.
Kako proljetne temperature rastu, ribiči se nadaju da će ih nove porcije šarana i bogat prirodni fond ponovno izmamiti na obale Baranje, vraćajući regiji njezinu poznatu živost među plovcima, štapovima i pričama o ulovu života.