Razlika od svega 7,2 kilometra – koja se bez većih gužvi prijeđe za dvanaestak minuta – dijeli dvije splitske osnovne škole s potpuno različitim problemima.
Na istočnom rubu grada, u nekadašnjem „spavaoničkom” naselju, Osnovna škola Mejaši dočekala je čak 91 prvaša i već godinama drži gradski rekord. Škola zbog navale učenika radi u tri smjene, a ravnateljica Josipa Banić ističe da više nema prostora ni za dogradnju ni za organizaciju produženog boravka: „Nama bi zapravo trebala nova školska zgrada koja bi rasteretila postojeću.”
Boom na Mejašima prati i širenje modernih stambenih blokova na Vrboranu, gdje se mlade obitelji odlučuju za nižu cijenu kvadrata nego u ostalim dijelovima Splita. Niža cijena nekretnina i pristupačna infrastruktura pretvorile su taj dio grada u magnet za roditelje s malom djecom.
S druge strane, u elitnoj zoni Meje – gdje cijene kuća i vila često prelaze milijun eura – ovog je rujna u školskim klupama OŠ Meje sjelo samo 23 prvaša, jedva dovoljno za jedan razred. „Nemamo nebodere ni velike stambene komplekse; prevladavaju obiteljske kuće, a dio mladih čak se seli iz kvarta zbog poticaja drugdje”, opisuje ravnateljica Majda Asanović. Škola trenutačno ne bilježi pad ukupnog broja odjeljenja jer je jedan viši razred zbog broja učenika razdvojen na dva, no demografski trend ostaje jasan.
Ukupno je u ove školske godine u prve razrede svih splitskih osnovnih škola upisano 1 431 učenik – sedam manje nego lani. Vrh ljestvice, uz Mejaše, drže Ravne Njive – Neslanovac (87 prvaša), Split 3 (80) i Žnjan – Pazdigrad (78), dok dno čine škole u Slatinama (7) i Srinjinama (17).
Gradska uprava svjesna je neravnomjerne slike. Dogradonačelnik Ivo Bilić najavio je izgradnju novih zgrada na istočnim lokacijama poput Sirobuje, Kile i Srinjina te mogućnost još jedne škole na zapadnom dijelu Žnjana. Poručuje da su projektima otvorena vrata europskih fondova, ali da će za njih trebati „znanje, upornost i strpljenje”.
Dok planovi ne postanu gradilišta, Mejaši će i dalje raditi u tri smjene, a prvaši na Mejama dijeliti učionice s tek dvadesetak vršnjaka – najbolji dokaz kako cijena kvadrata sve češće određuje i sudbinu školskih klupa.