Stanovnici otoka Šipana, najvećeg u skupini Elafita, posljednjih godina svjedoče neobičnim zbivanjima koja su, kažu, unijela nemir u njihovu malu zajednicu.
Prema pisanju austrijskih medija, na otok je stigao nekadašnji plaćenik i istaknuti desničar Reinhard Rade. On je, zajedno s poslovnim partnerima iz Njemačke i Austrije, otkupio više nekretnina – od manjih parcela i šumovitih površina do povijesnog Kneževa dvora, a 2018. i najveći smještajni objekt na otoku, Hotel Šipan.
Hotel je, tvrde mještani, ubrzo uklonjen s turističkih platformi, zatvoren za javnost i pretvoren u privatnu vilu. „Hotel je srce našeg mjesta. Zatvaranje znači da mjesto polako umire”, upozorila je dubrovačka gradska vijećnica Olga Muratti. Predsjednik mjesnog odbora Marin Murati dodaje: „Hotel je uništen, obećanja nisu ispunjena, a posjetitelji govore njemački i nemaju kontakta s lokalnim ljudima.”
Sumnjivi „treninzi” i oštećen spomenik
U šumskim predjelima Šipana mještani su primijetili „mladiće u crnom” koji navodno provode fizičke i borbene vježbe. Iako takve aktivnosti nisu službeno potvrđene, priče o mogućim vojnim treninzima dodatno su pojačale strah, osobito nakon što je na otoku oštećen partizanski spomenik.
Medijski navodi povezuju Radea s njemačkim i austrijskim krugovima krajnje desnice, pa i s osobama pod istragom zbog pokušaja osnivanja terorističke skupine. Spominje se i njegova povezanost s udrugom Hrvatski domobran Dubrovnik, čiji su članovi 2019. na obližnjem Jakljanu polagali vijence poginulim pripadnicima Wehrmachta i ustaškog pokreta. Sudionici su navodno noćili upravo u zatvorenom Hotelu Šipan.
Bez kontakta s lokanom zajednicom
Osim zatvorenog hotela, stanovnici ističu da novi vlasnici rijetko komuniciraju s lokalnim stanovništvom, a obećane investicije i nova radna mjesta – ključna za očuvanje života na otoku – za sada se nisu ostvarili.
Na Šipanu se stoga sve glasnije traži reakcija nadležnih službi. Mještani žele jasne odgovore o porijeklu novca, stvarnim planovima investitora i naravi okupljanja koja se, kako tvrde, „odvijaju iza zatvorenih vrata i daleko od očiju javnosti”.