U novoj znanstvenoj analizi objavljenoj u časopisu Risk Analysis, istraživači Matt Boyd i Nick Wilson ocijenili su 38 otočnih država prema izgledu za opstanak u scenariju dugotrajne „nuklearne zime”. U obzir su uzeli 13 kriterija, od energetske samodostatnosti i poljoprivrednih kapaciteta do stabilnosti infrastrukture.
Ključni nalazi • Najviši ukupni skor osvojila je Australija zahvaljujući „gotovo nezamislivim poljoprivrednim kapacitetima” i velikom višku hrane koji bi – čak i uz dramatičan pad uroda – omogućio preživljavanje domaćeg stanovništva. • Neposredno iza nalazi se Novi Zeland. Profesor Wilson naglašava da zemlja ima „super efikasno izvozno gospodarstvo koje bi moglo prehraniti Novozelanđane nekoliko puta”. • Island se izdvojio potpunom ovisnošću o geotermalnoj i hidroenergiji, što ga čini energetskim otokom neovisnim o globalnim lancima opskrbe.
Širi krug sigurnijih utočišta Analiza je prepoznala još nekoliko izoliranih država s kombinacijom samodostatne hrane, čiste energije i povoljne geografije: • Vanuatu – 80 % stanovnika živi u ruralnim zajednicama koje se oslanjaju na tradicionalnu, samoodrživu poljoprivredu. • Salomonski otoci – razvedeni arhipelag i obilje morskih resursa nude prirodnu decentralizaciju i opskrbu hranom. • Mauricijus – strateška izolacija i ulaganja u podzemne elektroenergetske mreže te mikromreže na obnovljive izvore. • Filipini – usprkos učestalim tajfunima i vulkanskoj aktivnosti, golemi arhipelag raspolaže raznolikim poljoprivrednim i energetskim resursima. • Indonezija – prostranost i ekološka raznolikost stvaraju brojne „mikrolokacije” koje bi mogle izbjeći najgore posljedice manjka sunčeve svjetlosti.
Autori upozoravaju da bi i u „najsigurnijim” državama funkcioniranje moderne tehnologije mogli zakočiti kvarovi i nestašica rezervnih dijelova. Ipak, njihovi modeli pokazuju da bi „džepovi” preživjelih postojali diljem planeta, a izolirane otočne države imale bi najbolju startnu poziciju za obnovu civilizacije.
Studija služi kao poziv vladama da ozbiljno razmotre scenarije globalnih katastrofa te ulažu u poljoprivrednu otpornost, obnovljive izvore energije i robusne infrastrukturne sustave – jer, kako zaključuju autori, priprema danas može odlučiti tko će sutra „ponovno graditi svijet”.