Ministar obrane Ivan Anušić u podcastu „Gdje si bio ’91.?“ prisjetio se događaja od 6. listopada 1991., dana koji naziva najgorim u svom životu.
Tada sedamnaestogodišnji srednjoškolac našao se među dvadesetak branitelja koji su branili liniju kod Orlovnjaka i Antunovca. „Bio je strašno masivan i dug artiljerijski napad i znali smo da se sprema nešto puno veće”, opisao je uvod u ofenzivu tijekom koje je ostao sa samo jednim okvirom streljiva.
Kada su nadirući tenkovi probili crtu, Anušić i stariji suborac odlučili su se povući. Izlaskom na cestu susreli su kolonu od dva tenka i transportera, uvjereni da se radi o hrvatskim snagama. „Istrčao sam pred njih, stao ispred tenka i vikao: „Vratite se nazad, nema nikoga od naših’”, prisjetio se. Tek kasnije je shvatio da je gestikulirao neprijateljskim vozilima.
Spas su potražili u obližnjem kukuruzištu. Dok je pješadija JNA pozivala na predaju i pucala „nasumice po kukuruzu”, dvojica branitelja nepomično su ležala gotovo dva sata. Kada su napokon krenuli puzati, prošli su tik uz parkirane tenkove i tek na anteni transportera zamijetili jugoslavensku zastavu.
Jedini izlaz vodio je preko miniranog polja, no uspjeli su se probiti i vratiti u Antunovac. „Samo dragi Bog nas je spasio, nikakvo naše vojno znanje niti hrabrost”, naglasio je ministar.
Teški gubici toga dana ostavili su dubok trag. U bitki za Orlovnjak poginuo je Anušićev bliski prijatelj, a ostaci mu još nisu pronađeni. Poginulo je ukupno šest hrvatskih branitelja i civila. „Neki su mučeni, neki masakrirani, a neki su stradali u borbi”, kazao je, dodajući da je neprijatelj napad snimao i zabilježio zlostavljanja civila.
Sedam dana poslije krvavog okršaja Anušić je napunio 18 godina. „Taj datum je bio prekretnica u mom shvaćanju i razumijevanju rata i to me u potpunosti promijenilo”, zaključio je ministar obrane, čija se priča i tri desetljeća kasnije doima gotovo nevjerojatnom.
