Alati temeljeni na umjetnoj inteligenciji sve se dublje ugrađuju u svakodnevni rad softverskih tvrtki: automatiziraju ponavljajuće zadatke, u trenu prepravljaju glomazni kod i detektiraju bugove prije nego što stignu u produkciju. Uz generatore koda koji pretvaraju obične tekstualne upute u funkcionalne programe, inženjeri mogu prototipirati brže i koncentrirati se na kompleksnije probleme.
U takvom okruženju mijenja se i matematika poduzetništva. Direktor start-up akceleratora Y Combinator Garry Tan istaknuo je da otprilike četvrtina trenutačnih klijenata te organizacije koristi AI za pisanje 95 % ili više svog softvera. „What that means for founders is that you don’t need a team of 50 or 100 engineers, you don’t have to raise as much. The capital goes much longer.”
Međutim, brzina i ušteda imaju i drugu stranu medalje. Stručnjaci upozoravaju da bi pretjerano oslanjanje na AI moglo smanjiti prilike za stjecanje praktičnih vještina, osobito kod juniora koji još nemaju duboko razumijevanje algoritama i arhitekture sustava. Ako je dovoljno upisati naredbu u chat, mnogi više neće „razbijati glavu” nad neuhvatljivom greškom – iskustvo koje je do sada bilo ključno na putu prema statusu senior developera.
Primjeri iz prakse pokazuju koliko daleko ta automatizacija ide:
• Claude Code, terminalski pomoćnik tvrtke Anthropic, na temelju Sonnet modela automatski otkriva i popravlja bugove, piše testove i refaktorira kod koristeći obične jezične naredbe.
• Microsoft je otvorio izvorni kod dvaju okvira – AutoGen i Semantic Kernel. Prvi omogućuje suradnju više agentskih modula u asinhronom chatu, dok drugi povezuje velike jezične modele s C#, Pythonom i Javom radi brze izgradnje AI agenata za poslovne aplikacije.
Takvi alati štede vrijeme, ali istodobno mogu „erozirati” klasični proces učenja: redovito debuggiranje, ručno optimiziranje i promišljanje o strukturi sustava. Bez tog treninga, postoji opasnost da buduće generacije programera ostanu bez ključnih sposobnosti kritičkog mišljenja i kreativnog rješavanja problema.
Rješenje, slažu se različiti glasovi iz industrije, nije odbacivanje AI-a, nego njegova pametna integracija u procese edukacije. Alat poput Claude Code može služiti i kao interaktivni mentor – objasniti zašto je sintaksa neefikasna, ponuditi alternativu i povezati je s detaljnim pojašnjenjem. Tvrtke mogu razviti strukturirane programe u kojima je AI pomoćnik, a ne štaka: svaka automatska ispravka mora biti popraćena ručnim refaktoriranjem i pregledom koda.
Tako AI može postati katalizator ubrzanog, iskustvenog učenja, a ne zamjena za ljudsku domišljatost. Uz namjerno korištenje, uvjeravaju zagovornici, programeri mogu istodobno povećati produktivnost i produbiti znanje – pripremajući se za budućnost u kojoj će se od njih i dalje tražiti duboko razumijevanje sustava koje AI pomaže, ali ne može u potpunosti zamijeniti.