Afrički tropski pojasevi, nekoć snažni ponori ugljika, ubrzano se pretvaraju u dodatni izvor stakleničkih plinova, upozorava najnovija analiza Sveučilišta u Leicesteru temeljena na satelitskim kartama biomase visoke rezolucije.
Prema istraživanju, kontinent je između 2010. i 2017. gubio prosječno oko 106 milijardi kilograma šumske biomase godišnje. To je prvi put da je mjerljivo narušen višedesetljetni trend u kojemu su afričke šume apsorbirale više CO2 nego što su ga ispuštale.
Ključni nalazi: • Afrika je do nedavno sudjelovala s približno 20 % u globalnom uklanjanju ugljika putem neto kopnene primarne proizvodnje. • Istodobno je proizvodila 40 % svjetskih emisija ugljika izgaranjem biomase i 20 % emisija nastalih deforestacijom i degradacijom šuma. • Najveći dio bazena Konga i dalje ostaje neto ponor ugljika, no rubna su se područja, zbog sustavnog krčenja, rastućih temperatura i češćih suša, pretvorila u neto izvore CO2.
Jednostavnije rečeno, goleme površine koje su nekad pohranjivale ugljik sada ga, uslijed sječe i truljenja biljnog materijala, ispuštaju brže nego što ga preostalo drveće može „povući” fotosintezom.
Posljedice za klimu Tropske šume presudne su za stabilizaciju globalne temperature. Ako prestanu djelovati kao „pluća planeta” i pretvore se u „dimnjake”, dosezanje cilja iz Pariškog sporazuma o ograničavanju zagrijavanja na 1,5 °C postaje znatno teže. Autori studije poručuju kako rezultati „naglašavaju hitnu potrebu za ojačanim politikama očuvanja, poboljšanim upravljanjem šumama i ciljanim inicijativama obnove”.
Detaljna karata gubitka biomase koju su izradili britanski znanstvenici omogućuje preciznije usmjeravanje zaštitnih mjera i ulaganja. No, ključna poruka je jasna: bez brzog djelovanja, afričke šume mogle bi trajno izgubiti ulogu prirodnog skladišta ugljika, otvarajući dodatni jaz između postojećih emisija i globalnih klimatskih ciljeva.