Na današnji dan 1980. Split je pulsirao jače nego ikad. Više od 55 000 ljudi natiskalo se na novom Poljudu kako bi vidjelo uzvrat protiv moćnog Hamburgera – dvoboj koji je, kako se i tada govorilo, imao sve preduvjete da postane legenda.
S jedne strane klupe stajao je Tomislav Ivić, tvorac Hajdukove „zlatne generacije”; s druge Branko Zebec, njegov nekadašnji nasljednik na istoj klupi i kasniji strateg velikog Bayerna. Taj sudar dvojice „kapitalaca” dodatno je raspirio ionako užarenu atmosferu.
Hajduk je morao nadoknaditi samo jedan pogodak zaostatka. Činilo se dostižno, ali bilo je dovoljno da Split tjednima živi samo za tu večer. Pitanje koje je godinama kasnije odzvanjalo rivama – „A di si bija protiv 'Hamburgera'?” – najbolje otkriva koliko je ta utakmica urasla u kolektivnu memoriju navijača.
Iako je prošlo 46 godina, slike prepune tribine, huk sjevera i megafoni s istoka i zapada i dalje su žive. Bila je to noć kada je nova, monumentalna betonska školjka Poljuda prvi put do kraja opravdala svoj smisao: postala je hram u kojem je Dalmacija, barem na devedeset minuta, disala jednim plućima.
Zlatna generacija splitskog kluba tada je imala priliku potvrditi se na europskoj sceni, a publika je svjedočila susretu dvaju različitih nogometnih filozofija, ali i dvaju trenera čiji će rukopisi obilježiti Ajax, Bayern i mnoge druge europske velikane.
I zato, svake godine 19. ožujka navijači se prisjete mitske rečenice i istog osjećaja ponosa: bila je to noć kada je cijela Dalmacija stala uz bijele, vjerujući da je jedan gol – ma kako malen – zapravo najveći motiv koji Poljud može ponuditi.
