Prošlo je točno tri desetljeća otkako su hrvatski košarkaši posljednji put stali na pobjedničko postolje nekog velikog natjecanja. Dana 2. srpnja 1995. u atenskoj dvorani OAKA svladali su domaću Grčku 73:68 i osvojili broncu na Europskom prvenstvu – četvrtu medalju reprezentacije u prvoj polovici devedesetih nakon olimpijskog srebra u Barceloni te bronci sa SP-a 1994. i EP-a 1993.
Premda medalja tada nije dočekana euforično – mnogi su bili razočarani što momčad nije stigla do finala – današnja perspektiva vrijednost tog odličja čini još većom. Nakon Atene hrvatska se seniorska muška reprezentacija više nije uspjela popeti na postolje nijednog svjetskog, europskog ili olimpijskog turnira.
Najbolji strijelac utakmice za treće mjesto bio je Veljko Mršić s 20 poena. Nekadašnji krilni igrač, a kasnije izbornik i trener Splita, prisjetio se jedne od najupečatljivijih scena prvenstva – odlaska hrvatskih reprezentativaca s postolja dok je svirala himna tadašnje SR Jugoslavije.
„Trećina Hrvatske bila je okupirana, nismo htjeli slušati ‘Bože pravde’! Bio je rat… Da se takvo što dogodilo u mirnodopsko vrijeme, to sigurno ne bismo napravili. No u kontekstu tog vremena i onoga što se događalo u Hrvatskoj, a trećina našeg teritorija još uvijek je bila okupirana, mi smo se odlučili za taj potez silaska s postolja”, prisjeća se Mršić.
Obilježavanje okrugle obljetnice atenske bronce stiže neposredno nakon što je košarkaška javnost odala počast Krešimiru Ćosiću, čija je 30. godišnjica smrti nedavno obilježena. Dok nove generacije traže put natrag na košarkaški vrh, uspomena na 2. srpnja 1995. podsjeća koliko su visoko hrvatski igrači nekoć stajali – i koliku su cijenu bili spremni platiti zbog okolnosti u kojima je zemlja tada živjela.